Tebi, čije su ruke htele da budu moje sve

Kako da ti priznam
da si samo
još jedna zvezda padalica
u ovom mom univerzumu promašaja
a trebalo je da budeš zvezda vodilja
koja obasjava put iz ovog bezumlja
u kom su me tuđe ruke zarobile
i sludele
a tako sam želeo
da tvoje ruke budu te
koje će me glatko izvući
iz svih ludila
u kojima ću
zaboraviti sva
čekanja,
nadanja,
očajanja
i nedostajanja.
Tako sam hteo
da tvoje ruke budu te
koje će me držati
jače
snažnije
i sigurnije
od svih ruku pre,
da me neće pustiti
da iz njih
iskliznem,
ispadnem
i o realnost
se razbijem.
Kako da ti objasnim
da nemaš ruke
dovoljno snažne
da izdrže ovu
sjebanost
i težinu
u plućima
i grudima
što sam je za života
kao kolekcionar skupljao
i na sebe terete sa tuđih
pleća preuzimao
pa sad posrćem
i padam
pod težinom njih.
Meni trebaju ruke
koje će da nose
sto hiljada tona
ovog dvadeset i jednog grama.
Kako da ti kažem
moja tugo
da ti je stisak
prelabav
i slab
i da me
u ponore ispuštaš
kad treba u visine da me bacaš.
Kako da ti priznam
da su ti ruke male
da obuhvate
sve moje strahove
koji čeznu
u nečijim zagrljajima
zauvek
bespovratno
da se izgube.
Kako da ti priznam
da su ti ruke
samo Rodenovski lepe
ali da nemaju
dovoljan raspon
da zagrle svu težinu
koja mi je raširila pleća
i da tvoja anatomija
ne odgovara mojoj.
Kako da ti objasnim
a da te ne povredim
da meni trebaju ruke
dovoljne nežne
i hirurški precizne
da znaju
kako da pomiluju
i ozdrave dušu
a da je
ne slome
i ne smrve
a ruke tvoje
nisu
i nikada neće
biti to,
one su
su samo kost,
koža,
i meso.
Još jedan ekstremitet
pun običnosti
i nisu stvorene
za držanje
mojih nesigurnosti
i slabosti.
Kako da ti objasnim
da mi trebaju ruke
na čijim jagodicama
mogu da uspavam
košmare
i snivam najlepše sne.
Kako da ti objasnim
da mi trebaju ruke
dovoljno široke
kao ruske stepe
da mogu
da obuhvate
ovu slovensku dušu
i sav njen
bes,
strah
i ljutnje
koje po njoj urlaju
i da ih čvrsto i dugo
drže zagrljene
dok ih ne uspavaju.
Kako da ti kažem
da to telo
što u rukama držiš
i svaku noć
obožavaš
nije tvoje.
Dovraga
ništa na meni
i u meni
nije ni moje
a ruke su ti preslabe
da sve moje otmu
iz zatočeništva
tuđeg grudnog koša,
srca
i prepona.
I zato beži
od mene
tvoje ruke
su za držanje
u tuđim rukama
i grejanje među tuđim butinama
i nisu stvorene
da se bore,
laktaju
i da me
od drugih otimaju.
I zato
beži od mene
jer ne znam
kako da
tebi,
čije su ruke htele da budu moje sve
priznam
da nikada neće
nositi moj prsten
niti ljuljati
i uspavljivati moju decu
jer su ti ruke
samo ruke
a ne zagrljaj
u kom čeznem
da do kraja
mojih dana
živim
i umrem.