Sedimo u zadimljenoj sobi mi stari znanci a uskoro bivši ljubavnici i sadašnji samo poznanici, svako zavaljen u sopstvenu fotelju obavijeni dimom cigareta plovimo galaksijama sopstvenih sivih masa dok nam opori miris vina na jeziku ne da da pustimo glas, ni da zapevamo neku plačljivu pesmu Sem Smita koja se otužno vuče u pozadini i stvara nam savršen štimung za nadolazeća pitanja koja već predugo vise u vazduhu ali se ne postavljaju jer je ćutnja zavladala, a ćutimo ne od stegnutih nepca zbog loše berbe koju pijemo iz skupih časa, ne od opijenosti nego od nemosti, one nemosti koja ti otupi um, jezik, srce i mozak.Read More
