-Pričaj mi o planinama.
-Na koje sam se peo ili ?
-Ne, o onima koje si osvojio i o onima od kojih si odustao.
-Nešto ne volim mnogo planine više volim mora.
-Znaš da ne pričam o pravim planinama.
-Znam, šalim se, maleno moje.
-O morima koja si preplovioi o onima u kojima si se udavio ćeš mi pričati sledeći put, sada hoću da znam o vrhovima ka kojima si stremio i na koje si se popeo.
–Sa vrhovima ti je malo moje lako. Vidiš ga pred sobom, udahneš duboko i kreneš ka njemu, bez osvrtanja i okretanja unazad. Crpiš snagu iz sebe i znaš da ne smeš da staneš jer što si mu bliži put je sve strmiji i strmiji. I mali trenutak nepažnje može da te košta uspeha i da te strmoglavi na mesto sa kog si krenuo. Vrhovi nisu strašni, kad kreneš u osvajanje njih treba ti samo upornost, staloženost, koncentrisanost i fokusiranost da gledaš pravo ka cilju. Penjanje ka tim imaginarnim vrhovima je alpinizam po sopstvenoj duši, to je spoznavanje svojih mogućnosti i sposobnosti, upoznavanje sebe i svojih stremljenja i strpljenja, treniranje sopstvenih sposobnosti i upornosti.
I
Ne volim nedelju,
nedeljom
se prave svadbe
i krštenja dece
ja se nedeljom
venčavam
sa samoćama,
okajavam grešne misli,
krstim
i miropamuzujem
sopstvene grehe
i molim se za oproštaj
svega onog što u meni
vaša ljubav budi.
Sada kada prošlo je sve
moram da ti kažem izvini
za stvari
za koje se ne izvinjava
normalnim ljudima
ali mi nikada
nismo ni bili normalni
zar ne?
Tog jutra
kad sam te izgubio
nije stao svet,
nije se srušilo nebo
nije se pomračio dan.
Kosmos
nije usisao
samog sebe,
planete
su se i dalje vrtele
oko Sunca,
a Sunce
je izašlo
na istoku
i zašlo na zapadu.Read More