Posted on 06/01/2018

Molitva za oproštaj

BLOG/ Tekstovi

Ovo nije propoved, ovo je molitva za sve nas nesnađene, zaboravljene, tužne i uplašene.

Ovo je molitva za vas izgubljene između sopstvenih želja i tuđih očekivanja, ovo je molitva za vas izgubljene u tuđim očima koji živite u tuđim rečima.

Ovo je molitva za vas koji mislite da niste dovoljno vredni pa potvrde sebe tražite u tuđim delima.

Ovo je molitva za vas tužne i same koji među svojim zidovima tražite sebi mane zašto nekome niste bili dovoljno lepi ili zanimljivi. Smesta to prestanite, ne gubite se u ponorima sopstvenih sumnji i tuđih idela nego pažljivo birajte ljude oko sebe. Znate onu čuvenu Rumijevu u kojoj kaže moje je ono što vidim u vama a vaše je ono što vidite u meni. Nikad se nisam vodio njom a živeo sam po njoj. Uvek sam u ljudima video više dobrote nego što su je posedovali i tu sam najviše pogrešio. U svakom sam video ono što sam želeo a ono što nisam sam zanemarivao.

Tuđa ponašanja prema meni sam maskirao tuđim teškim danima, specifičnim humorima, nesvakidašnjim šalama, ironijom i sarkazmom, njhovom čudnovatošću i jedinstvenošću. A onda u određenim situacijama počinju da pucaju ljuske tog savršenog sveta, da se odšivaju šavovi tih savršenih odnosa, da se skupljaju usta tih besprekornih osmeha, da se skreću pogledi u stranu i to ne samo kad ti nešto prvi put od njih zatreba nego i kad ti nešto krene prvi put u životu, jer kao što su čudni putevi Gospodnji tako su čudni i mentalni sklopovi čovečiji, tu su za tebe kad ti ne ide da ti pruže ruku i dignu te, da te ohrabre i pomognu ti a onda shvatiš da to nije bilo iz ljubavi, humanosti i požrtvovanja nego iz čiste zle sebične prirode, one koja ne služi da drugima donese dobro nego da njima u sebi samima izazove osećaj divljenja i nadmoćnosti nad tobom sitnim i malim. Takvi su uvek tu i takvi su uvek fini, puni razumevanja, dobri i uslužni dok pred njima bauljate po prašinama sopstvenih poraza jer to je ono što im hrani sujete i načeta ega. Čim se dignete na svoje noge takvi nestaju. Tuđa sreća je za njih toksično stanje, ne umeju da je dele sa drugima, ne umeju da uživaju u tuđim uspesima jer će ih to samo podsećati na njihove promašaje koje maskiraju vašim propastima.

Pažljivo birajte čiju ruku prihvatate za dizanje sa dna. Nekad je bolje ostati na dnu nego do vrha stići sa pogrešnom rukom u ruci pa biti opet gurnut u mračne ponore pokvarenih prijateljstava jer nema tog samostalnog pada koji može toliko da zaboli kao što to može guranje sa litice prijateljstva od strane ruke koja te je tamo i dovela. Pažljivo birajte prijatelje jer ipak najteže naći čoveka u ljudima. Od ljudi tražite one koji skromnošcu zamaskiraju svoje kvalitete do tih visina da izazivaju samopoštovanje.

Ali nije strašno ako naletite i na one druge, svet ih je pun, dolaziće i odlaziće iz vaših života ali ne plašite se ako ste pred sobom čisti sve će na svoje doći kao što u životu uvek i dođe. Ne progleda uvek slep,i ne prohoda uvek nepokretan ali uvek, zapamtite uvek pobedi onaj pravedan. Svako nađe ono što traži, svako svoju bol preživi, svako svoj teret sa ramena spusti.

Jer čudni su putevi Gospodnji. Verujte, molite se, stremite i borite se i dobićete, možda ne uvek onako kako ste želeli i zamišljali ali dobićete jer nikad ni jedan trud ne prođe nezapaženo ni jedna želja ne odjekne u prazno, ni jedna suza ne padne uzaludno. Sve se to negde gore sabira, beleži i broji.  Ne dođe uvek u pravi čas, ali želim da verujem da uvek dođe u savršeni čas, kad več digneš ruke i misliš da nema ništa od toga čudo je uvek tu da te razuveri. Svako dobro se vrati kad tad, svaka vaša suza kao nož zaseče po duši onog ko je i izazvao, svaka vaša tuga sruši sreću onog ko vas je rastužio.

Volite i oproštajte, svim srcem i svima sve. Jer šta je čovek pun gneva i besa akumuliranog od strane drugih do ljuštura, jama frustracija i skup negativnost i  zato oslobađajte svoje besove, puštajte tuge od sebe, smejte se mukama svojim i pomažite mukama tuđim, prevazilazite poteškoce sa predanošću i strpljenjem a lakoće ne uzimajte zdravo za gotovo. Zahvalite se svima na svemu, izvinite se onima koji su zbog vas plakali i poklonite osmeh onima koji su vas popreko u životu gledali.
Jer Bog, Alah,Zevs,Tor, Kosmos, Ljubav ili kako god da ih zovete su veliki i snažni i budite uvereni da ni jedna nepravda neće proći nekažnjeno i nijedno dobro delo neće proći nenagrađeno. Verujte u svevišnje sile jer vera je sve i svja. Ona je ono svetlo u vama što vas tera da nastavite dalje. Verujte u ljude, u decu, u sutra, u život, u borbu i ne odustajte jer život je vrtoglava igra koja vas baca sa visina na dna, zato naučite da letite na krilima vetra ali i da plivate po ponorima beznađa.

Ovo nije propoved, ovo je molitva mene grešnog koji sam na opraštanjima težak, na zaboravima još teži. Izvini mi ništa ne znači i sa mojih usta retko silazi, prijateljstva specifično definišem da sebe ne bih doveo u pozicije da se izvinjavam i objašnjavam. Nažalost nismo svi isti, ima nas različitih, neki te povrede iz neznanja, neki iz zadovoljstva a neki jer im se usputno to tako može. Nisam jedan od njih ali se mnogo takvih treniralo na meni. Oprostiti svima sve nije lak zadatak ali je ključan za blagostanje duše jer ako prepuniš 21 gram bolima onda je tuga nepodnošljiva a mir nemoguća stvar zato opraštam:

Svima sve, a pogotovu onim lošim ljudima, niste vi krivi što ne umete drugačije nego se tuđim bolom kao esencijom sopstvenog opstanja hranite, drago mi je da ste posle mene sa nahranjenim egom bili siti.

Opraštam i onim dobrima koji iz gluposti i neznanja nisu ni znali da su me povredili. Niste vi krivi što vam na vreme nisam postavio granice.

Opraštam i prijateljima koji u sopstvenoj sreći i radosti nikad nisu bili tu ali su u svom bolu dotrčavali da me sa njim zasipaju, opraštam i onima koji su me u trenucima moje sreće podsećali na moje bolove a takvih je mnogo.

Opraštam i roditeljima što su me mazili, pazili i zaštitili pa me pustili sa kulturom, obrazovanjem i vaspitanjem sa kojim ne znam ni šta ću a ni kako ću u ovom svet gde je čovek postao čoveku zver a prave zveri su postale pitomi prijatelji.

Opraštam i Dizniju za sva moja nerealna očekivanja.

Opraštam i slučajnim prolaznicma koji su sebi davali za pravo da me usputno komentarišu, etiketiraju i ismejavaju. Drago mi je ako sam vam izmamio smeh šarenom odećom,obućom ili frizurom, ali da me znate ne biste se usnama cinično osmehivali nego biste se srcem iskreno smejali jer sam iznutra još budalastiji i nenormalniji, a ova duša to nije samo 21 gram to je nepregledna Ruska stepa u kojoj ima mesta za sve vas.

Opraštam i namernim prolaznicima koji su namerno ukrštali puteve sa mojima samo da bi mogli da me pregaze, prestignu i uzmu ono što je moje sa porukom: “Gospodo draga, sve moje što ste od mene uzeli i preoteli poklanjam vam. Žao mi je ako se to moje nije prema vama odnosilo i ponašalo kao prema meni ali to već nije moja stvar, to je do vas.”

Opraštam i onima kojima nemam šta da oprostim baš zbog toga što su prema meni bili ravnodušni pa me ni na koji način nisu ni oplemenili.

Opraštam i Tebi sve godine srama i mog lutanja od tebe do zaborava. Opraštam ti sve tišine za koje sam želeo da budu buke, tvoja okrenuta leđa mojim ispruženim rukama koje su ostajale da vise u vazduhu. Opraštam ti i sva volim te izgovorena iz dužnosti. Opraštam ti sva poniženja, sva ostavljanja i sva zanemarivanja, sada vidim da nisu bila namerna, samo tvoja sitna duša nije umela drugačije da ih interpretira. Opraštam ti sva moja lutanja između tebe i mene, sve tvoje izjave ljubavi i sva tvoja bežanja od nas kad konačno postanemo mi, opraštam ti onaj krevet u kom smo svetinju pretvorili u greh, opraštam ti one pre mene i one posle mene, opraštam ti tvoje kukavičluke koji su me ubili i opraštam ti reči koje su me oživele samo da bi opet negde u tvojim rukama umrle. Opraštam ti to što su moje smrti produžavale tvoje živote u ovoj našoj verziji Antičke Grčke gde sam Prometej okovan za stenu a ti grabljivica koja se mojim iznutricama hrani svakodnevno ne bi li svoj život produžila, izvini što u ovom mitu od nas nisam mogao da izdržim duže i Titani nekad posustanu. Opraštam ti Moskvu, Laponiju, neodgledane Sinove anarhije i nezavršenog Malog princa. Opraštam ti ovaj tango u kom smo dva koraka napred menjali za četiri nazad, I na koncu priče opraštam ti sebe jer na kraju krajeva ja sam birao tebe.

Zato dragi moji koliko god da ste povređeni oprostite prijateljima, neprijateljima i dušmanima jer ipak sve su to ljudi od krvi, mesa, snova i želja. Oprostite ako ne zbog njih onda zbog vas jer ako ništa drugo sa mirnom dušom i čistom savešću nebesa su bliža, Bog je darežljiviji i lakše se spava.

Mir Svevišnjeg sa vama.

You Might Also Like

No Comments

Leave a Reply

Back to top
%d bloggers like this: