Browsing Tag

sex

Posted on 19/09/2017

Nemam više vremena

BLOG/ Tekstovi

Od čudne sam vrste ljudi. Ne volim neminovnosti, plaše me ustaljenosti, ne razumem se u moranja, još manje u tako trebanja. Uvek sam u deficitu sa vremenom, prezirem satove i one na zidovima što potmulo kucaju i pomeraju ti valove moždanih talasa i one na rukama koji te stežu za zglobove kao da su okovi a jedini okovi koje volim oko ruku su tuđe ruke jer kad pogledaš ruku u ruci vidiš lepotu božanskog koji je napravio dve duše koje se rukama vezuju jedno za drugo jer za mene vreme nema veze sa satima, minutima, sekundama ili eonima za mene je vreme samo ono što se meri osmesima, pogledima i radostima. Vreme i život postoje samo kad smo ti i ja goli i sami, sve ostalo je preživljavanje u utopiji koju su izmislili oni u većini, budni bez snova i želja, koji su zaboravili da su od zvezdane prašine sazdani pa život provode u prašinama sopstvenih mizernih života i pravila.

Read More

Posted on 25/03/2017

Neki ljudi dođu da te nikad ne prođu!

BLOG/ Tekstovi
Sedimo u zadimljenoj sobi mi stari znanci a uskoro bivši ljubavnici i sadašnji samo poznanici, svako zavaljen u sopstvenu fotelju obavijeni dimom cigareta plovimo galaksijama sopstvenih sivih masa dok nam opori miris vina na jeziku ne da da pustimo glas, ni da zapevamo neku plačljivu pesmu Sem Smita koja se otužno vuče u pozadini i stvara nam savršen štimung za nadolazeća pitanja koja već predugo vise u vazduhu ali se ne postavljaju jer je ćutnja zavladala, a ćutimo ne od stegnutih nepca zbog loše berbe koju pijemo iz skupih časa, ne od opijenosti nego od nemosti, one nemosti koja ti otupi um, jezik, srce i mozak.Read More
Posted on 20/11/2016

Da li znaš koliko me ne znaš?

BLOG/ Tekstovi

Ne pogađaju me ljudi. Odavno.
Od ljudi sam video i doživeo sve što je moglo da se doživi, i lepo i ružno.
Ne, ne pogađaju me ljudi. Dovoljno sam ih upoznao, imao i voleo da znam da su ništa drugo do koža razapeta preko mišica, mesa i skeleta, kojima u prvom pogledu mogu da vidim koliki im je rok trajanja.

Ne pogađaju me reči, ni lepe, ni ružne. Sve sam ih već odavno čuo.Reči su proizvod ljudskih usta, naprezanja viličnih kostiju, facijalnih mišića, lučenja pljuvačke, i palacanja jezika o zube koji za razliku od zatvorskih rešetki ne uspevaju da zadrže taj eho duše koji se otima iz grudi.

Reči, sve češče nemaju veze sa kognicijom, evoluirali smo tehnološki a nazadovali humanistički,pričamo ono što ne mislimo,radimo šta ne želimo  da bi uvredili, ponizili ili još gore da bi se nekom umilili i dodvorili. Ne, ne pogađaju me reči, reči su jeftine splačine, otpaci ljudskog uma, sto puta sažvakane I prežvakane rečenice kojima se služimo da bi drugima izjavili ljubav ili da bi druge povredili.

Read More

Back to top