Browsing Tag

Ljudi

Posted on 04/11/2018

Zavoli sebe da bi te zavoleo svet

BLOG/ Tekstovi

Postoji ta jedna ljubav koja je večita, ali je i najteža, a to je ljubav prema samom sebi.
Nekako je većina od nas ne usavrši i ne razmišlja o njoj, nego plivamo kroz život sa sobom kao da to nismo mi, nego neki saputnik kome mi dajemo smernice kako i šta da radi da bi bio dopadljiviji svetu oko nas. Ja predugo nisam razmišljao o tome koliko i da li volim sebe, dođavola ja predugo nisam ni razmišljao o sebi, bile su mi bitnije neke druge ljubavi, ljubavi ljudi oko mene, voljenih bića, čak i onih nebitnih koji su se s vremena na vreme pojavljivalji u mom životu. Svoje vrednosti sam merio po odrazu refleksije sebe u njihovom oku, vredeo sam i bio sam ono što su oni mislili da jesam.
Read More

kraljnedodjije
Posted on 28/10/2018

Zavisnosti moja, ime ti je čovek.

BLOG/ Tekstovi

Razne svetske zdravstvene organizacije su napravile liste najvećih zavisnosti i ubica koja su zadesila ljudsko čovečanstvo u novijoj istoriji, pobrojali su silne droge, cigarete, psihičke poremećaje i alkohol ali nekako uvek zaborave da pomenu onu jednu stvar koja u čoveku budi najveću zavisnost. A to su ljudi. Oni su početak i kraj svega, od njih i zbog njih sve kreće i sa njima i zbog njih se sve završava. Alfa i omega zavisnosti. Nema lepše droge od one kad se predoziraš čovekom, kad ti venama poteče silina života za koju nisi ni znao da može da postoji, kada ti mozgom zavladaju najsuludije misli i ideje a u grudima i srcu ti se razgranaju emocije za koje si i zaboravio da možeš da osećaš.

Read More

Posted on 30/12/2017

Kad odem

BLOG/ Tekstovi

Jednom kad pružim ruke beskraju umesto tebi, kad pokupim sa poda svoje rasprostrte snove, kad ugasim ove proključale vulkane želja i ubijem nadu stvarnostima otići ću, jer me više ni sa čim ne zadržavaš sem sa rečima, a ljudi se od odlaska sprečavaju postupcima, ne suglasnicima i samoglasnicima. Ljudi se od odlazaka ne zadržavaju rukama već zagrljajima u koje sliješ svu svoju dušu, ljudi se zadržavaju usnama a ne praznim obećanjima.

I zato kad odem ne traži me u sebi, tu me nikad nije ni bilo.

Tu nema ni tebe. Poneo sam te sa sobom.

Kad odem potraži me tamo gde su me tuge kalile, nade smirivale, želje mi krila davale, nađi me tamo gde sam se pokvaren od bola i sluđen od sumnji i ljudi u sopstvene sumrake skrivao.

A ti, ni ne znaš gde je to jel’ da?

Read More

Posted on 25/03/2017

Neki ljudi dođu da te nikad ne prođu!

BLOG/ Tekstovi
Sedimo u zadimljenoj sobi mi stari znanci a uskoro bivši ljubavnici i sadašnji samo poznanici, svako zavaljen u sopstvenu fotelju obavijeni dimom cigareta plovimo galaksijama sopstvenih sivih masa dok nam opori miris vina na jeziku ne da da pustimo glas, ni da zapevamo neku plačljivu pesmu Sem Smita koja se otužno vuče u pozadini i stvara nam savršen štimung za nadolazeća pitanja koja već predugo vise u vazduhu ali se ne postavljaju jer je ćutnja zavladala, a ćutimo ne od stegnutih nepca zbog loše berbe koju pijemo iz skupih časa, ne od opijenosti nego od nemosti, one nemosti koja ti otupi um, jezik, srce i mozak.Read More
Back to top